Otkidao komadine snivanja
i bacao u srebrne mreže
Škrinje kopao u dna
i mape blaga gubio
A onda bez mape
naišao na zlato
Zlato srebrnije
od zlatnog srebra
Posljednju mapu srebra izgubih
i srebro pocrni crno
Već davno zlato
u uran uranjam
A zlato...
crno li crni
Pocrnih i ja
kad spoznah
da sam i ja
ZLATAN
Dajem star djedov sat
o lancu sreće obješen
i suh dlan kostima izboden
ni meni njegov dodir drag
I riječi
zapinju u tjesnacu
i tako mnogo stvari
odlučuje
da ne želim reći
ni slutnji dozvoliti
da kaže
kako budućnost nije zaslužio
moj novi život
ne tražim ni slično ni isto
samo
ne mogu da dam
Odsijevni od glasinu
prenesi joj titraj
Odsijeci konac upreden
izmedju hrdjavo zlatnih
Krešti mi na uho
bijesno kopile titraja...
Sve što ikad poželio
nedovoljno naželio
Duhove svog sna
protjerao kroz zidove
skrivenih kuća
što plamenom gore
iza guste gore
Utalio jecaje
Iskovao glasove
Ranio drevne
Samo da bi dobio želje
nove i tihe
Sve što ikad poželio
ranjeno u njegovim rukama
sad krvavo kaplje
Molimo dželata za milost
Naša duša je produkt prijašnjih smknuća
Nismo zlom obdareni
da svetimo smrti prošle
Sve što tražimo je posljednji život
Život za krunisanje svake smrti
Daj nam šansu da dokažemo
Da naša duša nije uzalud rođena
Kao nikad do sad:
MOLIMO ZA MILOST!
Gledaj
Poput dna je
Uzdižu se oko njega
A on kao da ne ide nikud
Ne radi ništa
I biva...
Biva, obiva
A poput visina
Gledaju na njeg
Kao na dno
Kao na potonak
I redaju se...
U slavlje nek je plitak!
Kad urlici zahordaju
Mostove neveznih poubijaju
Moje će biti da se sjetim
Tabane sjekli na kosti travne
Da bi jutra u peči stala
Dnevlja u pepela praha
Pa snage smogli
Večeri reči
Primi godove
I kamene brodove...
Prisloni svoje čelo na moje čelo
i suzljivo mi saspi što bi mi trebalo
da prestanem...
Da prestanem napokon da kapkom kopkam kap po kap
mrak pun mrklih prikaza i nakaza
svih mojih vrisaka
tamošnjih ispetljanih staza
Poželim da oslobodim što sve više i više želim
jer želio sam i preko želje što više nisi
Da oprostim ja
jer ne mogu
da na silu uzmem što volim
prije nego ono mene uzme
Kad čovjek smrtuje
kažu da mu u najsamotnijem
i najstrahobnijem času
društvo pravi žrtvovana blagodet
ovoga svijeta...
Ako je tako
ja želim!
ja molim!
da me jabukom druži
moje klasje
moje vlasje
koje nikad nije ni moglo biti moje...
Molim promjenu
nad lanenim ogrtačem
mojih koljena
Zahvatam lice svojih leđa
Sjenu mog nahođenja
tupu istinu noža
i postelju od praha
Kišnicom sapran pepeo
sa sjajne glazure
njenih purpurnih usana
bez ijednog traga
Kanim se otrijezniti
Otrijezniti se od života
Pogledaj tanak dlan
Vidi redoslijed
razlike tri
Petiljke niti kidaš...
Neću Riječ da branim
Spali broj žigosani
I dodirni ožiljak što predskazuje
Oprosti milosti
na grijehu svjetlosti
Padoh i plamen u dušu savih
Hladno se nižu jecaji
iz pepela turobnog izrasli
Mijenjaj otkucaj ustajali
Kidaj kapljice sinova svjetlosnih
Sakrij i ne gledaj
nit prokletih!
(Za Vuka i njegovu Vućicu...)
Mlade jeseni
Svježe tundre
Nisu utočište
Kojima čine mračište
Sramotni vrisak
Po življu pređe
I svaki riječni tok
U pepelu...
JAUK!
Bilo je to vrijeme
kada sam vidio sve
Zagrljaju želje
ustupio i preko mjere
Otisak na jastuku
je ličio na moje usne
A bio je dovoljan
pogled na Pogled
I svaku kap sam
uhvatio na tom nebu
zaista sam vidio sve
Sunce na leđima držim
svaku bodlju mi prži
Fali mu dara
da sa mnom vlada
Režim na Mjesec...
Ne vjerujem mu
obuzeo ga je sjajac
Možda i nije sreća
ali cijena tkiva
je neprebolna
.
Ne!
nije to samo život...
...to je jedna smrt i jedan život!
Kišobrani u njedrima
Srca ugušena dušama
Dlanovi od pamuka
i lice srebro oteklo
dodir tih
podmukao stid
hiljade kristala
bijele noći
tanan dim
Mijenjaš moj dan
moj sat
moj sluh
Moj sluh i moj stih
Čeka prazno polje
gledajući kako jadnici
na plećima nose zvona
isijana crnim željama
Rodio se na početku
jednog grada
i umro je na početku
drugog
Zajedno smo željeli
ciljeve
modrice
obrtaje života
kroz muljaže smrti...
A dobrodošli smo bili
ja, a i on
u taj san orijentom
davno već odsanjan
Sjajinlik iskoristiše
u svrhe pameti
Pomirio se sa tišinom
i dobrosinjem istoga smrada
Sve ono lijepo
i osmjehom preneseno
izgubiće to...
to zgareno i suho krinje
Više ne sanjam
samo pipatom povezujem
Alkaloid i riječi miješam
bježi mi uzrok od posljedice
On je stao iza svojih riječi
pa ga prozvaše kukavicom
Govorio sam tako
i stojim ispred riječi da ih branim
Vidiš li ti kako iz ćoška u ćošak
poput sina vatre titram
Ali ne više...
od sada ću samovoljno da gubim značaj
Drvo mi je probilo kožu
i od bola sam bio veoma visok
čak sam se mjerio
s tim drvetom i njegovim granama
Ma opet ti kažem da si sama
on ti je negdje na pet dubina
mogu ti pomoći da pretražiš
one čet'ri moje dubine, ali peta je samo tvoja
Sunce ne grije samo nama!
I da prevalimo glatke pločnike
tek ćemo ga naći u vodi
onoj što teče među dinama
I shvati da više niko neće
da trpi hladove i ostale
od Boga zaboravljene
titrajem obamrle kovove
Linija koja me dijeli
nije više tu da me zaustavi
i sad činim što mi je
oduvijek volja činiti bilo
Ja, brate živim
Endem doline orhideja
krišom salomljen i napaćen
Bijelim ucrtan
kameni vijenac aluzije
Elizijum
dobrote i nevinosti
Gazim pamet
i slušam srce kako podlo dahće
oko članka me steglo 9 baba
i svaka me bode 12 rana
vrijeme mi siječe vene
a ja pratim samo svoje sjene
ŠTA JE ONO TAMO?
pita me starac
zagledajući moj
suhomesnat hljeb
pogledah ga mrko
i preko muke(kurca) rekoh
SLASTIČARNA DJEDE
SA NAJSLAĐIM ŠEĆERIMA
ode on
i ja se oslastih
svojom suhomesnatom gozbom
poslije se podlo nasmijah
pa opet se osvrnuh
i ustuknuh
dugo je žvakao
gumenu zaštitu za karburator
od automobilskog motora
tu...
baš tu je sve
počelo
i
završilo
želja bijaše posmatrač
sreća žalosni izrod
a ja...
ja bijahu komadant
kojeg nije bilo
prikaza se krst
i rupa zid
dva kolca
treći kriv
preko toga
mjesec sunca zodijaka
jedan trune
dva se bune
gavranova kostura
jer kila mesa
je kila crva
a jedan čovjek
zemlju kopa
brda gradi
vidim plamen
u travi polja
crvenilo na
nebu žara
a dimljen kreč
u ilovači
masne misli
nemisli
peku ga
upeklog
saftali upek'o
dimljen kreč
u ilovači
masnoći
crni vitezovi
crnu budućnost
krvlju
na
crnim stranicama
crne knjige
zapisaše
Doručak je i za večeru
u guho doba noći
kao aluzija na Boga
sjajio je mjesečev kamen
pred zoru je pocrnio
toliko, da je bio crn
kao što um zna pocrniti
zvijezda koja mu je dala
pa maloprije i uzela sjaj
je pala!
zadugo je svijetlila pukotina
sad već crna kamena
mir duši spokoja.
Nezainteresovani Amerigo
se zainteresova
kad pročita ovo
što Kolumbo nije:
[i]"Šta da sam tu rođen
Tu gdje se ljepota mjeri bistrinom zejtina
Tu gdje djetinjstvo čine ispružene ruke
Pišu mi pisma u odrazu očiju drugoga
kako su manjina
(u odnosu na većinu)
kako hljeba nemaju
(i samo meso jedu)
Želje najveće žele
klas mog klasa da bude klasje
...ih blago meni bi bilo da bude
Ali
to sigurno neće biti ba bude
Jer
mi nismo i nećemo biti žito kao vi
A
ja nisam i neću da budem isto zlatno zrno kao što si ti
...blago meni pa nisam tu rođen
ZAPIS ANONIMNOG PRATIOCA
KVAZI-KULTURE DALEKOG ISTOKA"[/i]
Bili su lijepi
Ostali su lijepi
ti dašci mog vremena
Zlatne iglice
u knjizi zabodene
Bijelom trakom
čvrsto upredene
tamno-svijetlo
bistro-mutno
Ko su te sjene
brojkama oblikovane
Klas žita u polju maka
i dodir paunovog pera
Bili su lijepi
Ostali su lijepi
ti dašci mog vremena
Nije mi što mi je ova ilovača u krvi
nego mi žao
što prosuh toliko krvi
po ovako dobroj ilovači
Hajd da bi ona šćela
da provedemo život zajedno
Nego bi ona šćela
da provedemo zajedno njen život
A to odmah znači da želi
da provedem što manje svog života
a što više njenog...
Znači, ona bi mene šćela
da provede kroz svoj život
PA NISAM VO DA ME VODA!!!
Keramički snovi o javi
zveket kopita avetinje
kroz svete ulice... pamet?!
dojahaće,
i donijet' maglu
blagoslov za ljubav
jer Dvojka nije Kec
sve dok Kec ne nađe svog Keca
A Kec je JEDAN
Slike pokreta se nižu
i zastajkuju
uvijek kasne
Cvijetni aranžmani bezličja
i špiglo duginih boja
Pepelom okupano ništavilo
i prokuhala kafa (kahva)
Gorka će bit' misao
prostak je prorok
Poslušajte detektivske priče
Samuela dječaka
Nesreća nije sreća...
Nek' te ne mori
jer
druga doći će nakon te
a tu drugu
zamijeniti će treća
i tako u nedogled...
Oslobođeni ljubavi
i početnih slabosti
kratkijeh rukava
jašemo kroz planine
vukove linjave
Nesrećom zovemo naše sudbine
a zapravo ko smo običnom puku mi?
Jahači apokalipse
ili njihove mesije...
Izašao je istrošen iz života
Jer je imao viška par svjetova
Bijel pramen u kosi
Lice nestvarno
i na više Strana živo
"Nešta je ponovo
što nije zaslužio
proživio..."
Reče nana Nurima
koja već jutros
nije među živima
Stajao na kapiji
k'o kad čovjek ubije đavola
pa sazna da mu je to dijete
(Zna se...)
Posla sinove vatre
u susret Onome
Mirno horizont posmatraše
vojskovođa za ove
očajni samotnjak za praznoumne
(Kaže nekolicina...)
Doš'o je do Kapije
Smrtnik Besmrtni
da bi shvatio
da mu je probleme
obični smrtnik
Aladin
stvarao
(Sluti jedan...)
Bestidnim kopljem ga sasiječe
dušu mu zgrabi
i kroz potiljak mu je vrati
"Ja sam Onaj kojeg čekate
drugog nema osim mene!"
(Prazna bojna polja svjedoče...)
Od smrti i uskrsenja
Aladin snage nejmade
ali kroz vapaj reče
"Umrijećeš SMRTNIČE!"
Uzalud njegova ustrajnost nek ne bude...
Vojskovođa slaba imena
i prejaka imana
Dođe to čovjeku...
_nekad
_jednom
da ne zna
_kako
_šta
ga to muči
Počne sumnjati
na zdravlje i ljekare
Pa na kraju napokon počne da uči
A nije mu to došlo s većim razlogom
Nego što je neznanje
I neće otići s manjim naporom
Nego što je znanje
Ne znam kako
A pogotovo ne znam zašto
Nit' je nebo bljesnulo
Ni Život mi pred očima proletio nije
Jednostavno i lahko
bez imalo slutnje
A sa podosta smutnje
Sinoć
u sate Iste
Ugledah
Duše besmrtne
Kako mojoj smrti inate
Gledah, gledah, gledah
Pa još jednom pogledah...
Bez smrti u sebi
sa životom u meni
Graciozne biblioteke Aleksandrije
čudnovatu bitku igraše
Ovo slovo,
ništa drugo,
do ovo jeste:
Otisak prsta u historiji svijeta
na dohvat ruke za sutrašnje bitke
Putokaz
ka iza
i ka ispred
Čuva mi leđa
i vodi me u susret...
Susret istoka i zapada
Na ledjima mojih rana:
Poziv na dužnost svjetlosne tajne
Odabraše samo heretike preklane
Kao pauci
postadoše
narod puki
Tu su oko nas
izmedju nas
...u nama su
Na dohvat ruke mi je
Otisak što predskazuje
...iskreno
Dnevno u Sarajevu u prosjeku vidimo 5-6 prosjaka uključujući romsku djecu, invalide i mnogobrojne narkomane...
Kad ugledamo takvu osobu, gladnu minornog materijalnog svijeta, jedino što nam prođe kroz glavu je: "Da li je istina?" Za invalide je sigurno - teško im je doći do gladnog dinara, za prividno zdrave odrasle osobe je to malo teže odgonetnuti... Da li poslušati ukletu savjest i dati dio svog dinara, do kojeg i sami mukom dođete, osobi koja je se možda jedino razlikuje od vas u tome što je izjedena ljenošću? Vjerovali il' ne, ovo mučno pitanje se svodi na to da li vjerovati na riječ...
"Ne vjerujte riječima, ni svojima ni tuđima; vjerujte samo djelima i svojima i tuđima."
Lav Nikolajevič Tolstoj
Ova mudrost nam nimalo neće pomoći u našem slučaju, pa zato kad ni mudrost ne može odgovoriti na neko pitanje onda je problem u pitanju...
Da li je istina? Ne znamo... Ali znamo da bi, na Sudnjem danu, voljeli da se zanemari naša laž da smo veličali Gospodara našeg i nikog mu ravnim smatrali nismo!
Zato ZANEMARI tuđu LAŽ i USKORO će BOG tvoju ZANEMARITI!!!
Ostajte u miru,
BlackEAGLE
Inatim da vam kažem
kako je danas
i u današnji vakat
Ljudi više nisu Ljudi
sad su Prava
Tefteri se sve
šta ko kome dava
Ne kradi od komšije
brat ti je preći
Nema više čvrste ruke
da nas čvrsto bije
Nije da se žalim
dosta mi je
kruh i hljeb
pogače ne iščem
Usljed problema u braku
predaj se mudrom tarotu
Potomke gomilaj
neka ima ko da strada
Nije ih Boga strah
nit Ga ih je stid
Hram im ne treba
jer krhak mu je zid
Postoji legenda
o vitezu bijelom
koji treba doći
O vitezu...
Vitez ko vitez...
Nije da će nam pomoći
Niti će zemlju obući u crninu
Ma ni po čemu neće biti poseban
Samo je važno znati
da grah bez hljeba srče
opanke i bijele čarape će da obuče
Odijelo Dolče-Gabana
i poluver što mu je oplela nana
Pa dobro, nije on ni neki vitez
Ali zaista...
Postoji legenda o bijelom...
ma nije on baš ni bijel toliko
Postoji legenda
o više njih
koji trebaju doći
Nit' su vitezovi, nit' su bijeli...
Oči mi slabe
Slabe
od kako sam oživio
ali sad su dovoljno slabe
da smijem reći da su oslabile.
Ne puši vjetre...
Od tebe se dim sklanja
Ne puši vjetre
Vidjeću što slabe oči ne bi smjele vidjeti
Da smrt prokleta nije grijeh
ne bi tako daleko bila
Ali grijeh il' ne doći će prije il' kasnije
Kad velikani postanu poput vas
Znajte
nisu se oni ni mijenjali
Dobro je
Bol boli gdje treba da boli
A ko kaže da zbog nečeg
ne smije da boli
Ovo je spjev bez ljepote
Ovo je spjev bez duše
spjev mojoj duši
Tako vam Gospodara vašeg pomozite mi. Pomozite mi i daću vam sve što vam treba. Oformi vojsku svoju i predajte mi Troju i Staljingrad, poklonite mi Sarajevo.
Boli gdje nikad nije smjelo da boli
Boli zbog čega nije smjelo da boli
Dajem i Istok i Zapad i Sjever i Jug
Odričem se i dragog i milog
Ovo je spjev bez ljepote
Ovo je spjev bez duše
spjev mojoj duši
Poklanjam sebi svoje
A spjev bez ljepote
poklanjam onom ko ga uljepša
ko mu dušu da
Oživi mi lice
daj mi nadu
izrabljenu
Spjev bez duše mojoj duši.
Bojim se...
Bojim se
da me sopstveni um ne zavara
i odvede na mjesta
na koja ne želim
poći
i iz kojih se neću umjeti vratiti
i da će me slatka laž obmanuti
Izgubih se na putu poznatom
i tvrdoglavo ostadoh na njemu...
Korak zvoni u tamnom jutru
nestvaran poput vjetra
u tom sivilu
stoji on
Korak zvoni u tamnom podnevu
čujem ga i pratim
kao duša u tijelu zatvorena
krijem se
Korak zvoni u tamnoj noći
tu pored mene diše
što si bliže
sve oko mene je tiše
sve to živim za jedan tren
sve to živim za jedan glas
sve to živim kad mi kažeš
Ja sam tu samo zbog nas...
Moj ljubljeni
Moj dragi
Ja sam, Šansa Prilika
od ovoga ljeta
nepropuštena
Dolazim
ti poput ptice
Šaljem
ti svoje lice
ja sam Žensko
|«100.000 Rajhsmaraka u zlatu
|dobiće onaj koji dovede živa ili
|mrtva komunističkog vođu Tita.»
Zlata vrijedna smrt nije vrijedna
Ako mrtvim čini velikana
Koji narod diže sa dna
A kriv jeste
Žrtva sudbe bijaše
Na čelo dođe putem van mašte
Krvav narod klicaše
Kada ga jedan uspjede
Na vrh slobode da digne
I dušama spokoj da donese
Svakom dušmanu da trag zatre
Čudo je neponovljivo
Vođa je nepovratan
Ali ne zaboravimo
Da vođu imasmo
Dođe i smrt samo jedna
Jedna, ali dovoljna
da iscijedi iz duša
suze
nade
želje
i na vidjelo izbaci
dušmane
hajduke
ali i patriote
A, marke?!
Marke ne dobi niko...
|«Stoga je ovaj opasni
|bandit u zemlji ucenjen sa
|100.000 Rajhsmaraka u zlatu.»
Ti Me ne vidiš...
Ti Me ne čuješ...
Ne primjećuješ Me uopšte!
Zbog Mene stariš
i gubiš mladost.
Zbog Mene živiš
i slaviš mudrost.
Ja ti liječim boli
Ja ti dajem nade
Da će neko i tebe da voli!
Alfa Mi je kći
Omega već unuka.
Od mene su svi kraći
Pa i ta tvoja bolna muka.
I Bog ti dao,
doći će kraj
II Samilo
moj je izvor
III Pokajnik
sam težak i jak
IV Ne diraj kraj
vratit' ću se u taj raj
Znam!
Griješio sam
Znam!
Griješit' ću
Ali, ja nisam onaj griješnik od Juče
nisam onaj nesretnik od Sutra
Ja sam pokajnik od Danas.
Molim, oprosti meni!
I smiluj se njima!
Ne znaju.
Njih dvojica.
Da sam od nas.
Samo ja blagoslovljen.
Oprost! Milost!
nisam ja kriv...
Traje tri
T
Traje četiri
T
Čuvajte se zlobe moje
T
Oružje kojeg se svi boje
Daje mi vlast nad tobom
T
Samilo je čistim slovom
bol otklonilo
Bio sam i prije,
T
a i poslije
Samilo me ostavilo nije
T,T,T,T,T
to se samo ono glasa
od njega vam nema spasa
Traje pet
T
Traje šest
T
Slušaj riječ ovu!
I biraj misao svoju.
Ti čuvaš tajnu ljeta zadnjeg
Kriješ je u njedrima potomka tvoga
Sigurna je
vjeruj zemlji crnoj
Ne treba ti obećanje
dovoljno ti je jedno saznanje
. Nebo je dovoljno visoko
. More je dovoljno duboko
ali nijedno ne zna
za
crnu zemlju
Sa ispruženom rukom
. Bog ti dao zdravlje
Sa blatom na licu
. Bog ti dao imanje
. Daj mi što ti netrebalo
.. što te oduzelo
... iskvarilo
. Evo ti sve želje
.. sve nade
... dove
Kao dio ulice
. Daj mi dio blagodati
tuga i kajanje
. Mjenjam život Onaj
. ...za Ovaj
. Bog ti dao
. što meni oduzeo
. Bog ti dao
Svaki prema Bogu grijeh
od mira duše naplaćen
Svaki nemir u srcu nastanjen
grijehom može bit iskorijenjen
Svi ovi
oči suzne
u tamu boje
tamo ili ovdje
zora mora
zora svanuće!
poput jesenjeg lista
Dočeka me u svoje dlanove
bijahu poseban
i vrijedan
Navuče se oblak tmurni
I čim ga opazi
Obuze je strah
zemlja dočeka me suđena
postadoh jedan od ostalih.
Znam da nisi cvijet
Ali predivni lik tvoj
Poput ruže mi krasi svijet
Daću ti krv svoju
Da toj ruži sačuvaš
crvenu boju
Htio, Stio
Htjeo, Stjeo
šta to radiš Prijatelju?
da nisi prehladu
u mozak navukao?
Ma govorim sa Bratom,
pa ne znam da li sam
Htio, Stio, Htjeo il Stjeo
Da od njega pomoć išćem...
Obavijen čudnom tišinom
Miruje u dolini
tiho
najtiše
Bez ikakve Harmonije
A kamoli Idile
Leži u dolini
K'o da uopšte živi
Oni što govore
Prava nemaju
Oni spokoj ometaju!
Dugo sam tako
majmunski lut'o oko Grada
Između Istoka i Juga
A evo me sada
Stojim nad zvijerima sjećanja
Juče su tu groblje
k'o opomenu stavili
A danas ga bacili u zaborav
Taj Grad
Ma nije to grad
To je samo...
dio snova
dio želje
dio boli
koji još uvijek volim
Neka čudna sreća.
Svako dobro napustih.
Svako zlo nađoh.
Bili smo sretni...
Ja i nas pet.
nekad tamo,
nekad vamo,
S vremena na vrijeme
Odemo i poprijeko
Ali jest nam bilo dobro...
Nas pet i ja.
svasta smo radili,
svasta i nismo uradili,
Ali ono što smo odradili
Joj jest bilo dobro
Žuta iskrica crteža iz djetinjstva
već izblijedio na starom papiru
taj cvijetak je bolan.
sine majčin
dušu ti cvijet neće spasiti
što dopusti sebi samoubistvo?
Kudiše me prijatelji
dušmana uputih u slabost svoju
znade da mu je uspijeh, krv moja.
k'o zlo opako
bol uoči prijeteljski
izbi sjećanje udarcem
neprijateljskim!
Dajte nam hljeba i vode
Uzdamo se u naše svetinje
Vjerujemo! biće bolje
Solju im oči suše
Onako... usahle i mrtve
Hljebom im brišu duše
Te krvave žrtve
Smrtnici ljeta će da broje
Dok nam Djeca futur ne skroje
Kad izusti riječi proklete
zaskoči me sjećanja milion
Crna magla me obuze
Bol ondašnja
Na muci me kući donese
Dobrodošla tugo
Bjelosvjetska kurvo
Hod' 'vamo
da ti nešto kažem
Priđi bliže
da vidiš šta svetinja može
Gdje si dosad, prokleta bila
Čekam te sto godina
Bujrum
U svoje krvave dvore
Bujrum
Kraljice ružićaste more
Šta je?!
Šta ti sad fali?
Čekam Ednoga
na rubu svijeta.
Lagane pahulje teško padaju,
a još brže mi prilazi neki čiča
Nakav nikakav:
štos papira
i kriva toljaga
Pita me
kolega, koliko je sati?
Ja sam besposlen...
Zašto bih ja trebao znati?!
Sedam dana,
Sedam noći
Sjedim i slušam
taj lavež pseći
Prozor i tvoja slika
Da li umirem
il mi je samo muka?
Ne sjećam se dana
zaboravljam noći
Koliko dugo
očekujem da ćeš doći?
Osušen bor
Obrušen zid
ne vjerujem...
vara me vid.
Mrtav nisam
Života nemam
Šta li uopšte ja čekam?
Od onog psa više ni glasa...
Vladar je bio
i nekog zla počinio
Napustio
još veću bol ostavio
Vratio se uskoro
Nije ga dočekalo očekivano
Ode
Pa po drugi put dođe
u vidu mu'mina
u sjaju Mudroga
Narod zbunjen
Od vladara
načiniše vjernika
Šta očekuješ:
ČUDO
il'
FANATIKA?!
SAN
Sanjam da sam umro
kućni prag me pamti po tome
Sanjam
Dva goluba
Jedno drvo
vrijeme mi leti...
Sanjam snove
Iluzija me prati...
JAVA
Vidim smrtni prag
ne vjerujem, ali patim
Zove me u pomoć
duša bez tijela
Dva goluba
Jedno drvo
to ništa ne znači...
KRV!
Eh, to je već nešto...
Ja znam o osjećanjima
To je krompir zaboravljen u zemlji
A ljubav?
Eh, ljubav ti je...
Alkohol
ako je ne začepiš
izlapit će
Ali kad je začepiš
duže će te opijati...
Uzvišeni
Uzvišeni
Uzvišeni!, gospodaru i ovoga i onoga svijeta
Čuvaj me
Čuvaj me
Čuvaj me!, tako ti vremena
JUTRO
Pri izlasku iz haustora
Zakuhnuo me
svjež miris ajvara
Revizor tura bananu
u unutrašnji džep kaputa
krišom...
pohlepno...
Nepoznat narod u tramvaju
Svrha njihova nisam ja
Tišina vlada
duše uzima
Ja sam to predvidio...
PODNE
Dan traje
Sunce hladno kaplje
Licima zid guraju
Djevojke dana
Vraća mi se svjež miris
jutrošnjeg ajvara
VEČER
Isti tramvaj
Star, škripav i linjav
Pjesma o kraju
Muzika o raju
Revizor jede bananu
halapljivo...
ponosno...
Mjesečinom obasjano,
Ljubomorom obuzeto
nije!
Derište dražesno
dosadu vidi
Na ljubav nije imuno
Bljeskom već zaslijepljeno
Bježi od mene
i budi mi blizu!
Sa snijegom
il' bez snijega
Sa željom
il' bez želje
Osjećaj je ovdje
Sjećanje je tamo
Spavaj istino
tako ti neistine
Dolazim...
u tebi je žar neba
vatra ledom okovana
Ti si hladna
željna visine
istine
i tišine
krila
od vatrena kristala načinjena
vode te u visine
kroz ples vjetra
to si ti
nekoć bajka
danas
nebeska barka
osjećaj zaboravljeni
riječ je zabranjena
sad si dio mog svijeta
svijeta iluzije i ideala
šta bi on bio bez tebe
zna se...
svijet budala
budi hladna
ostani hladna
kraljice ledena
Ti si Ljubav
Ti si Mora
ti si nebo.
ti si oblak.
Ti si duša
Ti si tijelo
ti si crno.
ti si bijelo.
Ti si sve što mi je važno,
Ti si sve što mi je ostalo.
Bit ću šta god želiš da budem.
Ponašat ću se kako god želiš da se ponašam.
Bit ću ozbiljan
Bit ću emotivan
Pričat ću veselo
Pričat ću tužno
Šutjet ću...
Slušat ću...
Samo reci da si ta...
Naznači da si ona...
Djeva iz mojih snova
Ti si pet
Ja sam šest
Ti si brod
Ja sam more
Ti si zemlja
Ja sam trava
Ti si ja
Ja sam ti
Zasto nismo mi?
Prokljinat ću trenutak taj
(trenutak kad te primjetih ja)
Poznat osjećaj me obuze
(trenutak kad primjetih lice tvoje)
Stadoh u vremenu i prostoru
(trenutak kad tvoj pogled na mene pade)
Sad glupost me obuze
(počeh zuriti u tebe)
Nemoj me razočarati
Nemoj...
Samo ti nemoj...
Ne da mi mira
upornost silna
Napokon popušta
upornost bolna
Ovo je kraj
a početak si ti
Ljubavi...
UVOD
Život je mrtav, mi živimo smrt.
Zidovi su sve bliži, glas je sve tiši.
Tebe više ne čujem, strop je sve viši.
PRVO LICE
jednog život boli,
Kaže da je to način jedini,
Smrt siječe srce, nesmetano.
DRUGO LICE
Drugog smrt straši,
Šanse nalazi u nadi,
Život za željom ne žali.
ZAKLJUČAK
Lica dva su plod čina ovoga.
Koja svrha od lica dva kad oba odluku smetaju?
Njihova priroda umu štetu nanosi.
Nestanite, sjeme sam vam spalio...
Ne želim te upoznati.
Ne znam za tebe.
Ne želim te upoznati.
Bježi od mene.
Kloni me se,
Ostani jednostavnost.
Ne prilazi,
Postaješ glupost.
Gotovo je
nema idile.
Samo čudni sklad bez vrline.
Sad mi je lakše
U mojoj glavi nema te više.
Sva sreća pa si izmišljena
Ljubavi jedina...
Radi stvari čudne
Razloga nema
Pitaju ga upitno zašto
Izmišlja, jer mora
Radi čudne stvari
Nered u glavi
ublaži neredom na javi
Da li je to beskorisni apsurd?
Njegova je tajna.
Jadnost njegova
sigurno nije bajna.
Da li iko može znati cijenu života?
Neki je određuju prema uloženom naporu u pomenutom životu...
Da li su upravu?
Najmanje je važno koliko ta osoba cijeni svoj život koji je na procjeni...
Jel' tebi važno?
SREBRENICOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
!
Svaki put kad se nekom obratimo, mi se, nesvjesno, vezemo za tu osobu.
Da li je to prodavač novina ili najbolji prijatelji/prijateljica, nije važno! Važno je da ćemo nakon što pedeset puta uzmemo novine kod nekog prodavača, osjetiti prazninu ako ne uzmemo i pedeset i prvi put...
Dakle, nikad nećemo reći da volimo tog prodavača, već ćemo osjetiti da je taj prodavač dio naše svakodnevnice i da je dio autentičnosti i unikatnosti našeg kratkog života.
Ostanite u miru,
Black Eagle
Da li su emocije samo prirodni instinktivni nagoni koje je čovjek preuveličao da bi se osilio nad ostalim bićima?
Ljubav - osiguravanje potomstva
Mržnja - osiguravanje zaštite
Iako ljubav i mržnja nisu jedini nagoni, tj. emocije svakodnevnica se zasniva na njima. Tu su i strah, sreća, tuga,..., ali mi zapravo u zadnje vrijeme samo gledamo na ove dvije emocije...
Da li volim ili mrzim?
Biće dovoljan jedan spisak svih osoba koje znate. Na tom spisku oznaćite svaku osobu sa "V" ili "M" i procijenite svoju usmjerenost...
Ostanite u miru,
Black Eagle
Čovjek sve što ne može da objasni naziva "čudom", "magijom" i, uglavnom, "nadnaravnim". Tako da naš nevidljivi svijet ne bi bio više mit kad bi se objasnio.
Da li nevidljivi svijet postoji?
DA, tj. NE...
Ostanite u miru,
Black Eagle
Šta je to materijalno zadovoljstvo?
Materijalno?
Koliko god neko u vašem okruženju govori da ne teži ovome materijalnom svijetu toliko laže!
Bez obzira da li mi želimo moć ili ne, tj. da li život živimo za duhovni svijet, imaćemo instinkte dok smo na ovome svijetu. To su instinkti koji su nas čuvali od istrebljenja od početka ljudske vrste pa do danas. Ali danas, danas nas vode u istrebljenje...
Štednja hrane (materijalnog) za "ne daj Bože" vremena se danas pretvara u bolest - škrtost. Više hranu ne čuvamo za "ne daj Bože" već gomilamo svoju imovinu do tačke ludila i tada tek uviđamo da nemamo nikakve koristi od stvari koje ne koristimo da ih ne bi izgubili...
Zavirimo u naše kutke škrtosti i izbacimo nepotrebno. Ko ne mogne izbaciti nepotrebno taj neće ni primjetiti škrtost, jer je blokiran milionima sitnica i krupnina koje stoje tu da kupe prašinu ovog života.
Ostanite u miru,
Black Eagle
Čovjek.
Tijelo i duša.
Čovjek bez duše - najčešće predstavlja osobu koju čini ZLO.
Čovjek bez tijela - najčešće sugerira na SMRT.
Prema ovome nimalo nije prijatno kad je čovjek bez duše ili tijela.
Tijelo - mnoge asocira na fizičko zadovoljstvo.
Duša - Misterija i emocije.
Strašna greška u asocijacijama... Emocije su zapravo prirodni nagoni, tj. instiktivna FIZIČKA reakcija.
Čovjek - jedino biće na Zemlji kojem je dat razum, koji ne koristi, i slobodna volja, koju previše koristi.
Ostanite u miru,
Black Eagle
Da li se može reći ko je zao, a ko je dobar?!
Ne.
Iako su se zlo i dobro dijelili na jasne cjeline kroz priče (bajke), u stvarnom životu to uopšte nije tako!
Naime, u stvarnom životu nećete naći Babarogu, Maćehu ili pak Sedmoglavo čudovište na strani zla, a Snježanu ili hrabrog princa na strani dobra. U stvarnosti u kojoj smo zatočeni nećemo tek tako otkriti ko je zao ili dobar, jer takve osobe ne postoje!
Naći ćemo osobu kojoj povjerimo svaku tajnu u životu kako, pohlepom zavedena, kuje plan koji će nas uništiti, a također ćemo i naći životnog neprijatelja kako nam spašava život i pored rizika da ugrozi svoj...
Tako da sad vidimo kako se Zlo i Dobro krije u svakome i da to rangiranje osoba više ne možemo primjenjivati u svakodnevnom životu...
Šta nam preostaje?!
Preostaje nam da osobe rangiramo prema časti... Bez obzira da li je neka osoba naš neprijatelj ili ne, tu osobu trebamo cijeniti prema tome da li će se "boriti" časno i pošteno i da li će "igrati" prema pravilima...
Dakle, nek nam protivnici vječno žive, jer ako pobjedimo sve na nefer način - bićemo pobjednici, ali pobjednici koji će sram zvati "čast"!
Ostanite u miru,
Black Eagle
Skoro svaki dan ćemo se susresti sa nečim nadnaravnim. Da li će to biti, za nekoga, susret sa osobom za koju ste mislili da je najmanja vjerovatnoća da ćete sresti, ili je to jednostavno za dlaku izbjegnuta smrt.
Ponekad nas zaista okružuju slučajnosti za koje je ponekad teško reći da su slučajne.
